In order to view this object you need Flash Player 9+ support!

Get Adobe Flash player

Powered by RS Web Solutions

logo-dubint-ok1
berny-baner
pss-privalj
  banner_hum_208x302_1

VELIKA SUBOTA-USKRSNO BDJENJE

Od obreda Velikoga petka kroz cijelu Veliku subotu Crkva 'šuti'. Navečer se vjernici okupljaju na bd...

VIŠE STOTINA VJERNIKA NA PUTU KRIŽA

Više stotina vjernika župe Kočerin sudjelovali su u Putu križa koji je krenuo od doma i glavnom ulic...

NAJAVA 20. SILA NA USKRSNI PONEDILJAK

U Svadbenom salonu 'Kod Vrančine', 21. travnja održat će se tradicionalno 20. Silo na Uskrsni ponedi...

Najavljujemo početak "4. Malonogometnog turnira Sv. Paškal, Vitina 2014“

MZ Vitina najavljuje početak "4. Malonogometnog turnira Sv. Paškal, Vitina 2014“. Turnir će se od...

  • VELIKA SUBOTA-USKRSNO BDJENJE

    Subota, 19 Travanj 2014 10:44
  • VIŠE STOTINA VJERNIKA NA PUTU KRIŽA

    Subota, 19 Travanj 2014 07:52
  • NAJAVA 20. SILA NA USKRSNI PONEDILJAK

    Petak, 18 Travanj 2014 08:46
  • USKRSNA ČESTITKA

    Srijeda, 16 Travanj 2014 18:01
  • Najavljujemo početak "4. Malonogometnog turnira Sv. Paškal, Vitina 2014“

    Ponedjeljak, 14 Travanj 2014 15:44

Tko je online?

Trenutno aktivnih Gostiju: 15 

Ostale vijesti

Važniji telefonski brojevi

Župni ured
039/711-300
OŠ Kočerin
039/711-213
Pošta
039/711-320
Dom zdravlja
039/711-465; 124
Policija
039 705-854; 122
Vatrogasno društvo
039 703-086; 123
Autobusni kolodvor:
Miškić bus
039 706-561
Globtour
039 705-124

PostHeaderIcon Razvoj kočerinske župe

PREGLED RAZVITKA KOČERINSKE ŽUPE
ZAPISI ŽUPNIKA FRA VALENTINA ZOVKE
KOČERINSKI ŽUPNICI


PREGLED RAZVITKA KOČERINSKE ŽUPE


Osnivanje i gradnja
Područje današnjeg Kočerina nekoć je pripadalo župi Blato, čije je središte najprije bilo na Čerigaju, a zatim na Širokom Brijegu. Župnici župe Blato samo su povremeno obilazili svoje raspršene vjernike, jer nisu imali stalnog boravišta. Spomen na njihov povremeni dolazak i boravak na području današnje kočerinske župe najbolje je sačuvan u Crnim Lokvama. Još i danas stoji stara kuća (sada vlasništvo Andrije Matkovića) gdje su boravili župnici Blata i obavljali svete obrede prigodom obilaska kočerinskih brda.
U Ljubotićima (dolina Kruškovac) boravio je nekoliko godina čerigajski kapelan, kamo je umaknuo ispred turskog bijesa i prijetnji (oko 1830. godine). Ostaci njegova stana, kućice suhozidine, još se jasno vide, a narod na to čuva živu uspomenu. Dosadilo je fratrima hodanje, a Kočerinjani su tražili žuopnika da bude uvijek među njima. To su konačno i doživjeli.
Godine 1872. Kočerin se odvojio od Širokog Brijega i postao samostalna župa zahvaljujući najviše naporima prvog fratra s njezina područja i njezina prvog župnika, fra Lovre Sesara.
Župu su činili:
-Kočerin
-Crne lokve
-Ivankovića i Kolobarića Dolac
-Ljubotići
-Mamići
-Potkraj
-Privalj
-Rujan
-Vranić
U početku je bilo teško. Fra Lovre je godinu dana stanovao u slamnatoj štali nekog Kvesića-Šušića u Vojnici. Kad je memišaga Ćiber iz Mostara poklonio svoje zemljište u Kočerinu biskupu fra Anđelu Kraljeviću, fra Lovre je 1873. godine odmah počeo gradnju župnog stana (kapele) zapadno od današnje kuće. U prizemlju je bila kapelica, a na katu ured, kuhinja i dvije sobe.
Njegov nasljednik fra Ilija Leko promijenio je na kući krov i napravio novu kuhinju 1883. godine. U tu mu je svrhu Starješinstvo hercegovačkih franjevaca dalo 400 forinti i još 100 forinti za gradnju čatrnje, koju je dovršio 1885. godine.
Fra Iljija Leko sagradio je i prvu župsku crkvu uz pomoć franjevačke zajednice i od različitih milodara iz zemlje i inozenstva. Građena je izneđu 1890. i 1892. godine.
Fra Ciprijan Brkić uredio je crkveno dvorište i posadio lipe, a fra Cvitan dodig napravio štalu. Fra Ivo Slišković je 1927. godine na mjestu današnje župske kuće napravio novi župski stan i iza njega čatrnju. On je posadio i borove.
Fra Radovan Petrović je proširio crkvu poprečnom lađom 1964. godine i tako udvostručio njegovu veličinu. Radovan je zasadio i zimzelen u dvorištu.
Fra Grga Martić je podigao stan za časne sestre (1966.-1967. godine) koje su na Kočerin došle 1967. godine. Fra Grga je sagradio i malu dvoranu za vjeronauk.
Godine 1971. fra Petar Krasić i njegov pomoćnik fra Leonard Hrkać temeljito su obnovili župski stan. Oni su nadogradili novu štalu, koju je napravio fra radovan, i garažu. Uredili su vrt za cvijeće i povrće, zasadili voćnjak, napravili parkiralište i zasadili arizonske čemprese te asvaltirali prostor oko župskog stana i prilaz. Sagradili su i dvije filijalne crkve: u Ljubotićima i Rujnu (1971. godine)
Međutim velika župa s velikim brojem vjernika tražila je i veliku, suvremenu matičnu crkvu. Kamen temeljac za današnju velebnu crvu u Kočerinu, ponos svih Kočerinjana, postavio je tadašnji provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, fra Rufin Šitić, 29. lipnja 1976. godine. Crkva je blagodlovljena 09. kolovoza 1980. godine. Projektant je bio fra Pijo Nuić. Mozaik na zvoniku sa svetim Franjom uradio je poznati akademski kipar Ante Starčević. Njegovo je djelo i Buktinja Krštenja na ulazu u crkveno dvorište. Cijelu gradnju organizirao je i vodio fra Petar Krasić uz svog pomoćnika fra Miju Pinjuha. Fra Mijo i fra Ivan Boras dovršili su radove: pokrili crkvu bakrom i uredili dvorište.

ZAPISI ŽUPNIKA FRA VALENTINA ZOVKE

Kočerin 1942.godine
Godine 1942. u kočerinskoj župi bila je slaba i nerodna kao i svagdje u Hercegovini. Više mjeseci kiše nije bilo. Svijet je ipak nekako promećući ostao živ, najviše štedeći, nešto zarađujući u Slavoniji, a nešto krijumčareći na različite načine.
Sredinom kolovoza svijet se počeo bojati partizana i uvijek je očekivao kad će banuti u kočerinsku župu, budući da su došli do Posušja. Tad su od straha mnogi moji župljani napuštali domove, a i ja sam se spremio da bježim sa svojim kapelanom O. Fra Bogdanom Ćubelom, ali su u to vrijeme došli Talijani u Kočerin sa topovima i tenkovima i ostali su u Kočerinu sve do 18. veljače 1943. godine.
Talijanski postupak bio je svakakav kod našeg svijeta. Neke su stvari pitali i davale su im se, a mnogo čega su i sami uzimali i krali. U selu Kočerinu nije ostalo ni jedna gotovo kokoš od njih. Župni su vinograd još prije vremena sav otrgali i po noći pokrali. Župnik te godine nije ni bobu ubrao. U župskoj ogradi posjekli su više od pedeset komada raznih stabala i voćaka.

Kočerin 1943.godine
10.veljače 1943. godine partizani su došli u kočerinsku župu u selo Rujan. Talijani su ih neko vrijeme tjerali sa topovima i tenkovima i sa bacačima, ali su ipak napustili ne mogući, odnosno ne htijući odoljevati sili partizanskoj Kočerin. Tek tada je nastala panika i velik strah od partizana. Dne 19. veljače 1943. došli su partizani i u samo mjesto Kočerin. Tri puta su ustaše sa oružnicima tjeralipartizane iz Kočerina i oni njih. Dne 24. ii. 1943. talijanski su zrakoplovi bombardirali prvi put Kočerin, a drugi put 26. veljače t.g. za vrieme bombardiranja jedna je bomba pala kraj crkve sa sjeverne strane i razbila sve prozore i mnogo cigla na crkvi i kapeli. Talijanski zrakoplovci pucali su i strojnicama u crkvu, župski stan i čaršiju. Nitko nije stradao osim jedne krave kraj crkve. Za vrijeme njihova bombardiranja stradala je totalno škola i mnogo kuća u čaršiji. Ja sam se sa kapelanom krio po stjenama i ljutima. O. fra Bogdan bojeći se bombardiranja otišao je na Široki Brijeg 1. travnja.
Partizani su većinom bili dalmatinci i katolici. Župniku i kapelanu niesu ništa smetali u pastoralnom radu i njihovim dužnostima. Dapače jednom su i oni bili u crkvi na svetoj misi. Životne namirnice tražili su svieta na fin i zaobilazan način kao da sviet njima od svoje volje daje. Iz koje je kuće bio koji ustaša ili u ustaškoj službi, da bi kuća potpuno stradala- sve bi iz nj opljačkali. Tako su isto i napuštene kuće stradale. Na mnogo su mjesta cestu raskopali i tri su mosta na cesti srušili: dva u Vraniću, a veliki riječni most na Ugrovači na međi Kočerinske i Širokobriješke župe.
U župskom stanu nisu ništa silom uzimali, ali sam im davao što su tražili. Nisu u mene mnogo ni pitali.
U kočerinskoj župi partizani su ubili tri čovjeka, navodno radi sudjelovanja sa ustašama i radi borbe protiv njih. Ubijeni su: Mate Mikulić, Andrija Mikulić pok. Ivana-obojica mlinari i najbolji ljudi u župi, i Jozo Soldo pok. Ante ubijen je na Posuškom Gracu.
Dne 4. travnja napustili su partizani Kočerin, a dne5. travnja nenadno banuli su srpski četnici od Posušja. Strah i vapaj nastao je u našoj župi. Četnici su mene i moga slugu zatekli u kapeli. Odmah su stali pljačkati i nositi sve do čega su došli i čega su se dočepali. Bilo je i slučajeva gdje su se svađali i prepirali za pojedinačne i bolje stvari.
Četnici su sliedeće opljačkali, odnieli i štete učinili u župskom stanu i u ostaloj župi:
a) U župskom stanu: Odnieli su sav novac iz ureda oko 10.000 kn., sve piće iz konobe: vina oko 300 l, rakije oko 45 l što popili, što prolili, duhana preko 120 kg, kravu, tele i 13 kokošiju zaklali i požderali. Kuhinjsko posuđe sve odnieli, iz spavaće sobe sve posteljine i stvari odnieli, sve satove a što nisu mogli polupali. Iz ureda novu maticu krštenih, knjigu misa kao i neke druge manje važne knjige poderali i odštetili. Ormare, stolove i stolice polupali i ložili. Još je mnogo štete bilo i u drugim stvarima.
b) U župi: Ubili su u planini tri čovjeka iz moje župe, zapalili su 20 stambenih kuća i 26 staja. Odveli 55 konja, 58 goveda, 795 ovaca i koza. Odnieli mnogo žita, duhana , mesa, vina, rakije odniela, pčelinjskih košnica itd. Novca su napljačkali i odneli preko 1.000.000 kn (jedan milijun kn.). na više su mjesta silovali žene i djevojke i druge nevaljaštine činili.
Ja sam prve večeri s četnicima noćio. Ta mi je noć bila najreža u životu. Prepustio sam se i bio spokojan. Skrušio sam se i svaki čas smrt očekivao. Uvodili su me u noći po dvojica u zahod i tu su mi u mraku revolver na čelo mećali ištući pare ili glavu. Ja sma im rekao da novca više nemam. Iza dulje stanke pustili su me u moju sobu. U sobi sam razmišljao o svemu i Bogu sam se molio. Opet su neki došli u sobu i tu bi mi posljednje stvari dizali i nosili. Te noći provalili su mi u crkvu i opljačkali kase na oltarima. Crkvene stvari, ruho i drugo razbacali po crkvi, a tabernakul otvorili i Svetotajstvo na oltar izvadili. Tada sam plakao kad sam sve to vidio.
Sutradan dne 6. travnja pred podne došli su opet Talijani i nastanili se u župskom stanu. Kuću su malo očistili. Tu sam i ja s njima ručao poslje svih patnja. Još su četnici slugu mi mučili, da oda za pojedine stvari, za koje su mislili da sam ih sakrio. Kad su talijani otišli, četnici su se počeli udaljivati od kapele. Poslie podne Talijani su dobili zapovjed da se s mjesta povrate na Lišticu. Tada sam i ja s talijanima pokupio iz crkve najvažnije stvari i iz ureda matice i druge knjige i s talijanima pobjegao na Široki Brijeg. Četnici su ostali u kapeli još jedne noći i još više kuću oštetili i poharali.
Dne 8. travnja povratio se je o. fra Bogdan Ćubela na Široki Briega i ponio sa sobom jedno misno odielo da može misu reći. Budući da nije imao gdje noćiti, jer je kapela bila sva izmazana i nečista, vratio se je opet na Brieg, a odielo i kalež ostavio je u kapeli i zaključao ju je. Tad su došli drugi talijani u Kočerin i razbili su prozor u kapeli, uništili i ukrali misno odielo i kalež iz kapele.
Dne 17. travnja vratili smo se u Kočerin i našli pustoš u kući. Zatekli smo taj dan i nekoliko njemačkih vojnika iz SS trupa.
Dne 19. III. Došli su njemački vojnici i zauzeli su nam sav župsli stan, osim ureda i župnikove sobe. Njemci su ostali u Kočerinu sve do 13. svibnja.
Kad je njemačka vojska došla u Kočerin život je tekao normalno. Sviet je mirno radio svoj posao. Seljaci su iskorištavali svaki trun zemlje sijući na nj žito ili sadeći duhan.
Godina 1943. bila je mnogo rodnija od prošle. Sviet je se nekako priličito podmirio žitom za zimu. Što se tiče duhovnog života u župi, može se reći da je porastao poslie svih onih strahota koje je sviet proživio, a to se najbolje vidi iz ispovijedi i pričesti.
Godine 1942. bilo je sv. ispovijedi i pričesti 5550, a opremljenih bolesnika 43. (to je od 23. svibnja 1942.)
Godine 1943. bilo je sv. ispovijedi i pričesti 8.100, a opremljenih bolesnika 120.
Ove godine osnovano je i Društvo širenja vjere koje vrlo dobro napreduje. Tako isto upisana je gotovo čitava župa u Ligu štovatelja hrv. blaženika Nikole Tavelića. Kult bl. Nikole Tavelića na zamjernoj je visini. Ove smo godine skupili za sliku bl. Nikole tavelića preko 15.000 kn, koju smo naručili iz Zagreba. Također je skupljeno od župljana za našeg misionara o. fra vranju Radišića 12.000 kn, a za hrvatske ranjenike preko 16.000 kn. 

IME ŽUPNIKA GODINA IME ŽUPNIKA GODINA
fra Lovro Sesar 1872. fra Zdenko Zovko 1947.
fra Ilija Lekić (Leko) 1885. fra Krešo JUKIĆ 1953.
fra Jakov Kraljević 1896. fra David Zupac 1955.
fra Paško Radoš 1900. fra Čedo Škrobo 1958.
fra Stanko Kraljević 1901. fra Radovan Petrović 1959.
fra Ciprijan Brkić 1902. fra Grga Martić 1966.
fra Cvitan Dodig 1907. fra Petar Krasić 1967.
fra Pijo Knezović-Bagić 1910. fra Mijo Pinjuh 1980.
fra Marinko Kovač 1912. fra Ivan Boras 1988.
fra Skender Musa 1916. fra Ante Penava 1997.
fra Ivo Slišković 1919. fra Ljudevit Lasta 1998.
fra Vale Zovko 1942. fra Miro Šego 2000.
Nepopunjeno 1945. fra Ivan Landeka 2005.
fra Mladen Vukšić  2010.